Legenda o kavi
Mnogo je inačica iste priče o postanku kave. Kao i u mnogim drugim slučajevima kada se radi o legendama i ova je doživjela mnoge preobrazbe. Legende su svakako maštovitije od suhoparnih povijesnih podataka, ma kako kontradiktorni ponekad bili podaci ovisno o tome gdje su objavljene. Mi smo ih stoga skloni prihvatiti te podijeliti s Vama. Predstavljamo Vam dvije. Prvo onu najčešće objavljivanu i možda najpoznatiju koju smo prihvatili kao svoju. Prepuštamo Vam da odaberete onu koja Vam je draža. Legenda u našoj slobodnoj interpretaciji prvi puta je zapisana od europskih pisaca 17. stoljeća. Naime, najpopularnija legenda vodi nas na prostore nekadašnje Abesinije, današnje Etiopije u davnu 850. godinu (9.st.) kada je abesinski pastir Kaldi (ili Khalid) iz plemena Galla čuvao svoje stado koza. Onako umoran nakon hodanja za stadom čitavog jutra, odlučio bi se odmoriti ležeći u hladu i skrivajući se od toplog popodnevnog sunca. Jednim okom promatrao je svoje stado koza. Ponavljalo se to svakoga dana. Primjetio je kako su koze iz dana u dan uvijek živahnije kada su u blizini grma s crvenim bobicama, sjajnih zelenih listova, kojeg nije poznavao. Shvatio je da iznenadna živahnost koza ima veze s bobicama koje su pojele. Tako je i sam odlučio probati neobične crvene plodove te se ugodno iznenadio kada je shvatio da se i njemu vratila snaga nakon što ih je pojeo.
Druga nešto kraća legenda o kavi kaže da je Arap, po imenu Omar, bio prognan u pustinju zajedno sa svojim prijateljima da umre od gladi i žeđi na nemilosrdnom pustinjskom suncu. Omar je svojim prijateljima kuhao sve što bi našao u prirodi, pa tako i plodove nepoznate biljke koju su kasnije nazvali "Moka" po obližnjem gradu Mochi. Napitak je navodno održao na životu i tako spasio ove izmučene prognanike, a njihovo je preživljavanje protumačeno kao znak Božje volje. Novom piću dali su ime "quahwa", što u doslovnom prijevodu znači "ono što sprječava spavanje". |